Tako me ljuti, i istovremeno nasmijava, i sve...
Ne znam.
Čudno je to...
Zaputila sam se tom ulicom ka njemu....
Već unaprijed znajući da i ta vodi gdje me dovela i svaka prethodna...
Možda je malo drugačija, malo kažem... I on je malo drugačiji.
Ne znam
Sve je tako čudno.
Počevši od mene.
Kažu mi prijateljice da nisam ista kao prije ... Kažu da sam bolja...
Veselija...
Ne znam...
Uhvatim se onako s vremena na vrijeme da se smijem bez razloga...
Ali svejedno, uvijek u tome svemu ima udio straha...
Straha od toga da će prije ili kasnije sve biti po starom.